Eshil - OKOVANI PROMETEJ
ŽIVOTOPIS:
Eshil je jedan od tri najpoznatija grčka tragičara. Rodio se 525. g. pr. nove ere u Eleusini, a umro je 456. god. pr. nove ere u sicilijanskom gradu Geli.
Aktivno je sudjelovao u povijesnim događanjima svoga vremena.
Napisao je oko 90 drama (70 tragedija i 20 satirskih igara), a sačuvano je samo sedam tragedija, od kojih su najpoznatije ''Okovani Prometej'' i jedina sačuvana antička organska trilogija ''Orestija'' (''Agamemnon'', ''Žrtva na grobu'' ili ''Hoefore'', ''Eumenide'').
Obilježja Eshilovih tragedija: uveo je drugog glumca, ssmanjio ulogu kora, pojačao značenje dijaloga (na taj je način stvorio prvu pravu grčku dramu), radnja je jednostavna i statična, stil je svečan i uzvišen s obiljem metafora, uočljivo je sažalijevanje nad sudbinom junaka koji nisu obični ljudi, već idealizirana bića s naglašenim dobrim ili zlim svojstvima.
KNJIŽEVNI ROD: drama
VRSTA DJELA: tragedija
SIMBOLIKA:
Prometej je simbol vječne potrage za znanjem te simbol čovjekove pobune i otpora protiv tiranije.
TEMA: Prikivanje Prometeja i nagovještanje njegove osvete Zeusu.
OSNOVNA MISAO:
Eshil poručuje čovječanstvu da pravda, za kojom ljudi uvijek teže, nije sila koja postoji izvan ljudi i koja će odmah doći na njihov poziv. Ona je u samim ljudima koji je mogu stvoriti i povećavati strpljivim učenjem najviše vrline - mudre umjetnosti.
O DJELU:
''Okovani Prometej'' je prvi i jedini sačuvani dio trilogije o Prometeju (ostala su dva dijela ''Oslobođeni Prometej'' i ''Prometej Vatronoša'').
Osnovni je sukob između tiranije i pravde, nasilja i ljubavi.
Radnja se tragedije zbiva između dva važna događaja: Hefestova prikivanja Prometeja u stijenu i Prometejeve potpune propasti.
Prometej je razapet između ljudi (ljudima je dao vatru i u tome je njegova tragička krivnja) i bogova (prekršio je Zeusovu volju, pobunio se protiv vlasti i tiranije, i u tome je njegova herojska vrlina).
Prometej je kažnjen time što je prikovan za stijenu, a orao mu kljuca jetru. Očekuje ga i strašnija kazna jer ne želi otkriti Zeusu tajnu koja bi trebala prouzročiti njegovu propast.
ELEMENTI TRAGEDIJE:
Uzvišeni stil.
Tragični junak: Prometej – razapet između ljudi i bogova
Tragička krivnja: ljudima je darovao vatru
Herojska vrlina: prekršio je volju boga Zeusa, pobunio se protiv vlasti i tiranije, ustrajnost
Tragični završetak: osuđen da mu, prikovanom za stijenu, orao kljuca jetru
KOMPOZICIJA DJELA:
1. Prometejevo prikivanje
2. Dolazak Okeanida
3. Dolazak Okeana
4. Dolazak Ije
5. Hermo u prepirci sa Prometejem
6. Bezdan
KRATAK SADRŽAJ:
"Nebo i zemlja bijahu stvoreni" - tim riječima Eshil započinje svoje djelo.
Zemlja je vrvila životinjama, ali nije postojao jedan duh koji bi vladao zemljom u svoju korist. Za takvo stvorenje mudri Prometej, sin Japetov, uzme ilovaču, nakvasi je vodom i stane ju mijesiti. Iz te smjese nastane lik
po vanjskom izgledu jednak bogovima, ali bez duše. Da bi stvorio dušu uzme iz životinja sva dobra i zla svojstva i zatvori ih u grudi čovjeka.
Božica Atena mu je pomogla u tome što je tom liku udahnula duh (božanski dah). Tako su nastali ljudi koji su mogli gledati i slušati, ali nisu mogli vidjeti niti čuti. Sve što su radili, bilo je bez smišljene osnove. Živjeli su pod zemljom u mračnim pećinama. Tada ih je Prometej počeo podučavati kako će vidjeti, čuti, uptrebljavati životinje, ploviti morem, hraniti se, liječiti... Uputio ih je u sve životne potrebe.
Na nebu je sa svojom obitelji vladao Zeus. On je pokorio svog oca Krona i Titane (stari bogovski rod). Prometej je bio tog Titanskog roda. Bogovi su počeli od ljudi tražiti da ih časte uz uzvrat njihove zaštite.
U Mekoni su organizirali susret bogova i smrtnika. Tamo su se utvrdila prava i dužnosti ljudi. Prometej je zastupao ljudski narod kako ga bogovi ne bi previše iskorištavali. On sa svojom lukavošću želi prevariti bogove.
Bogovi su imali izabrati što žele od jednog bika. Prometej je ubio tog bika i od njega je stvorio dva kupa. U manjem kupu bijaše svo meso, mišići, mozak, utroba, sve korisno, a u drugom, većem, kupu bijahu kosti i salo.
Zeus je rekao da je ta podjela nepravedna. Prometej mu je predložio da izabere koji od dva kupa želi. Zeus se odluči za veći kup i odgrne ga. Strašno se razljuti na Prometeja kad je pred sobom našao samo salo i kosti. Za uzvrat je Zeus ljudima uskratio posljedni dar za savršen život - vatru. No Japetov je sin i za to našao rješenje.
Pomoću užarene tinjajuće treščice na zemlji je stvorio prvi plamen od kojeg su ljudi dobili ogromnu korist. Zauzvrat je Zeus stvorio novo zlo. Naredio je Hefestu, bogu vatre i umjetnosti, da napravi varljivi lik lijepe
djevojke. Sama Atena iz zavisti prema Prometeju ogrne djevojku sa bijelom svjetlucavom haljinom, a glavu joj ovjenča svježim cvijećem i zlatnom vrpcom. Hermo joj dade dar govora, a Afrodita svaku dražesnost i
milinu. Zeus je tako stvorio to ljupko zlo i dao mu ime Pandora.
Hermo odvede Pandoru na Zemlju i uputi je prema Epimeteju. Prometej je uzalud opomenuo jadnog Epimeteja da se čuva bilo kakvog božjeg dara. Epimetej je ugostio Pandoru. Do tada su ljudi na zemlji živjeli mirno, slobodno i bez ikakve nevolje. Pandora je sa sobom nosila lonac pun nevolja i ulaskom u kuću ga otvori. Tako je na zemlju došlo zlo.
U loncu je bila samo jedna dobra stvar, a to je bila nada. Pandora nije dala nadi da izađe iz lonca, nego ga poklopi prije njezinog izlaska. Eshil groznice i razne druge bešćutne, ali vrlo mučne nevolje opisuje kao čete bez dara
govora. Čak i smrt, koja je nekad sporo dolazila, ubrzala je svoje korake. Sve krivice za taj je čin Zeus predao Hefestu i njegovim slugama.
Hefest je morao Prometeja lancima prikovati na stijenu Kavkaza pred strahovitim ponorom. Hefest je tu naredbu izvršio. Jadan Prometej nije smio zaspati niti kleknuti nego samo mukotrpno stajati. Nezasitan Zeus mu pošalje još i orla koji bi mu svaki dan kljuvao jetru. Pojedena bi jetra svaki dan nanovo izrasla. Zeus je rekao da te patnje trebaju trajati sve dok jedan zemljanin ne daruje svoj život smrti i tako preuzme krivicu na sebe.
Nakon nekoliko je tisuća stoljeća tamo naišao Heraklo u potrazi za zlatnim jabukama. Čim je to ugledao, napnuo je luk, odapnuo strijelu i skinuo orla sa Prometejevih koljena. Zatim mu je skinuo okove i poveo oslobođenog Prometeja sa sobom. Kako bi ispunio Zeusovu volju, Heraklo mu namjesti zamjenika Kentaura Hirona koji je bio spreman umrijeti premda je bio besmrtan. Kako Zeusa ne bi optuživali da je oslabio, Prometej je morao nositi željezni prsten s ukovanim komadićem kavkaške stjene. Tako je Zeus mogao govoriti daj je Prometej još prikovan na Kavkaz.
''Ovakvu ćeš podnosit vječno strašnu kob,
jer ne rodi se još tko riješit će te tog.
To kazna je što ljudski ljubio si rod.''
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
PROMETEJ: On je jedini od bogova koji se toliko približio ljudima da mu je bilo lako pripisati i ljudske osobine. Zato je i njegova patnja bliža ljudima i može ganuti. Napušten od Zeusa, ljudski je rod bio osuđen na neznanje i bijedu.
Prometej je ljudskom rodu donio vatru, izvor obrta i blagostanja. Poučio je ljude u obrtu i tako im osigurao sredstva za život. Njegovao je i ljudski umni razvoj i time otvorio put prema napretku. Titan Prometej, predstavnik starijeg pokoljenja bogova, učinio je sve to na vlastitu pogibao predviđajući oštru Zeusovu reakciju. Po tome je Prometej, prema Eshilu, dobročinitelj i spasitelj koji sam sebe žrtvuje da bi spasio one koje iskreno voli. Njegov ga čin izjednačuje sa idejom svih religija koje su baš takav lik postavile pred svoje vjernike. Slobodoljubivi Prometej, kojemu su i najstrašnije muke draže od ropstva, postao je utjelovljenje razuma i borac protiv svake sile koja hoće zarobiti ljudski duh. Postao je simbol borbe za oslobođenje i napredak čovječanstva. Zato je prometejska misao
uvijek aktualna.
ZEUS: On je bio bog bogova, tj. imao je vlast nad svima. On nije mogao trpjeti da mu se netko suprostavlja. Vodio je svoj zakon vladanja. Mrzio je ljudsku populaciju i želio je istrjebiti ljude i na njihovo mjesto staviti društvo koje bi on napravio. Zeus je tiranin koji dolazi na vlast poslije revolucije i nastoji učvrstiti apsolutističku vlast. Sve mora biti podređeno njegovim zakonima. On je spreman vladati silom i terorom. Zato se njegova vlast oslanja na krvnika i na mučenje. Tek kasnije, učeći se na vlastitim pogreškama, i Zeus je došao do spoznaje da sila rađa silu i da
može vladati nad drugima samo onaj koji je sposoban biti gospodarom svojih strasti. Zeus je smatrao da se Prometej malo previše udaljio od njegovih zakona, i zato je bio kažnjen sramotnom kaznom. Ipak, kada se
trebalo obračunati sa Prometejem, Zeus nije došao osobno, već je poslao nekog od svojih sluga. Zbog nekih Zeusovih reakcija, mogli bi ga prozvati čak i kukavicom, a ne ga samo hvaliti. Vlast mu zasigurno nije bila
oduzeta samo iz jednog jedinog razloga, a taj je da su bogovi u Zeusovoj službi i ljudi u ono vrijeme vrijeme previše strahovali od bogova i bojali su im se suprotstaviti. U knjizi doznajemo kako je Zeus tek kasnije shvatio
da ne radi dobro za dobrobit svega. To znači da je u njemu ostalo i ono malo dobroga što je potaknulo njegov moralni preobražaj.
JEZIK I STIL:
Struktura je ove Eshilove tragedije vrlo jednostavna.
Radnja je usredotočena na jednu situaciju ili događaj, a on mora biti strašan da potrese dušu čitatelja. U početku drame pjesnik stvara atmosferu i opširno tumači činjenice, a završni prizori puni dramatike nezadrživo idu prema
raspletu - katastrofi.
Likovi su vrlo jednostavni, dani u nekoliko grubljih poteza, sugestivno i snažno.
Istaknuto mjesto imaju zborske pjesme. U njima pjesnik otkriva svoje duboke filozofske misli. On je stvaratelj
dramskog jezika i stila. Jezik mu je svečan i bogat originalnim i smionim metaforama, a stil bujan i uzvišen. Toplom simpatijom prati svoje likove u agoniji njihovih strasti.
Hranjen iskustvom prošlosti i posve predan sadašnjosti, Eshil je obnovio mit i stvorio likove izvanredne snage.
Temeljna se problematika, koju Eshil razvija u prikazivanju ljudske sudbine i patnje, sastoji u točnom utvrđivanju odnosa između krivnje i kazne, između božanske osvete i slobodne ljudske volje.
Eshilov pogled na život temelji se na iskrenom i dubokom suosjećanju za ljudske patnje. To je poezija patničkog čovječanstva, koje kroz svoje postupke i trpnje traži smisao i apsolutnu vrijednost.
|
