Proust - COMBRAY ili U TRAŽENJU IZGUBLJENA VREMENA
ŽIVOTOPIS:
Marcel Proust (1871.-1927.), najveći je francuski pisac i jedan od najznačajnijih svjetskih pisaca. Pripadao je aristokratskoj obitelji, u djetinjstvu okružen ljubavlju i pažnjom.
Rođen je s nedostatkom imuniteta pa je stalno bolovao od raznih bolesti (srce, astma, pretjerana osjetljivost osjetila).
Posljednjih je desetak godina života proveo u plutom obloženoj sobi pokušavajući se zaštititi od vanjskog svijeta (mikroba, virusa, bakterija). Postao je slavan još za života.
Djela: ciklus od sedam romana pod zajedničkim naslovom ''U traženju izgubljena vremena''. Dijelovi: ''Put k Swannu'', ''U sjeni procvalih djevojaka'', ''Vojvotkinja de Guermantes'', ''Sodoma i Gomora'', ''Zatočenica'', ''Bjegunica'' i ''Pronađeno vrijeme''.
KNJIŽEVNI ROD: proza
VRSTA DJELA: monološko-asocijativni roman
O DJELU:
Combray je prvi dio prvog romana Put k Swannu iz ciklusa U potrazi za izgubljenim vremenom. Po obliku to je roman memoara, jer je u njemu sažet prošli život pisca. Iako je povezan s ostatkom romana Put k Swannu, i uopće cijelim ciklusom, može se čitati samostalno, i kao takav je potpuno razumljiv.
KRATAK SADRŽAJ:
Roman počinje sjećanjem Junaka na praznike koje je kao dječak provodio s roditeljima u mjestu Combray u kući tetke Leonie.
Tridesetogodišnji Junak nesaničar provodi veći dio svojih noći u obnavljanju uspomena iz prošlosti, koja postaje posebno živom kad neki miris ili okus nehotice obnove u njegovu sjećanju davno minuli doživljaj. Tako zahvaljujući u čaj namočenom kolačiću “madeleme”, što uskrsava uspomenu na tetku Leonie i njenu sobu u Combrayu u kojoj mu je ona davala da kuša takav isti komadić kolača u čaju prije mnogo godina, malo po malo izranja iz zaborava sjećanje na obiteljsku kuću, vrt, crkvu, gradić i njegovu okoilicu.
Čitatelj upoznaje članove Junakove obitelji – majku, baku, oca, bolesnu tetku Leonie, energičnu sluškinju Francoise, zanimljivog susjeda Swanna. Saznajemo indirektno da Junak iznad svega obožava majku i baku, da voli umjetnost i da želi postati piscem, da se divi književniku Bergotteu, te da ne može zaspati dok mu majka ne da poljubac za laku noć.
Dva puta za šetnju u combraysku okolicu imaju značajnu ulogu u tom razdoblju. Na jednoj strani stanuje Swann sa ženom Odette i kćerkom Gilberte, dok je druga sva u znaku stare aristokratske obiteiji de Guermantes, kojoj se Junak izdaleka divi i želi približiti. Na šetnjama dječak doživljava ljepotu prirode, priželjkuje romantične susrete i promatra žitelje gradića. Jednom nehotice prisustvuje neopažen ljubavnom sastanku izmedu kćerke seoskog orguljaša Vinteuila i njene prijateljice, a jedne nedjelje ima prilike vidjeti u crkvi vojvotkinju de Gurmantes.
Iako vjeruje da nema dara za pisanje, ipak pokušava opisati dojam koji su na njega učinili crkveni zvonici za vrijeme šetnje kočijom u okolicu Combray.
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
JUNAK: Središnje lice romana, iz bogate građanske obitelji (otac je liječnik i profesor s mnogo uspjeha), s književnim ambicijama, boluje od astme. Događaji u njegovom životu sentimentalne su prirode; to su ljubav prema majci i baki, ljubav prema Gilberti Swann, i ljubav prema vojvotkinji de
Guermantes.
MAJKA I BAKA: Dva slična lika; one su jedina uzvraćena ljubav u životu Junaka i utjelovljuju iskrenost, požrtvovanost i skromnost. Protuteža su sebičnim i taštim likovima koji okružuju Junaka.
CHARLES SWANN: Osim obitelji, Proust najviše prostora posvećuje Swannu, pripadniku višeg građanskog sloja, ljubitelju umjetnosti i čestom posjetitelju Proustove kuće. Za Junaka on je model intelektualne, fizičke i moralne elegancije.
FRANCOISE: Izvanredan lik, kućna pomoćnica - gazdarica, koja u svojoj odanosti tiranizira čitavu obitelj, a još više služinčad koja je u njenoj vlasti. Pronicava, inteligentna i izvrstan psiholog, koje su jezik i reakcije za Junaka neiscpno vrelo otkrića. Jedna od najzanimljivijih i najosebujnijih likova u romanu.
GILBERTE: Kći Swannova, prva ljubav Junaka, od trenutka kada ju je spazio za vrijeme jedne šetnje combrayskom okolicom.
OPIS CRKVENIH ZVONIKA:
Znakovit je opis crkvenih zvonika viđenih u kretanju iz kočije - kako se promatrač pomiče u prostoru, tako da se mijenjaju odnosi između zvonika.
Tako je i sa životnim dojmovima: protjecanjem vremena mijenja se kut gledanja i isti motiv izgleda izmijenjen. Doživljaji su subjektivni i zato relativni, isto je s bićima, ali i prostornim i vremenskim odnosima - oni se mijenjaju s promjenom odnosa prema svijesti koja ih održava.
ZAKLJUČAK:
Proustovo je djelo moderno zbog tehnike tijeka svijesti, zbog monološko-asocijativnog principa, zbog sinestezije, impresionističkog slikanja (ozračja) riječima, zbog razlomljenosti vremena, velikog značenja snova (nadrealizam), zbog esejističnosti...
|